O životu i ljudima.
I kako mogu iznenaditi.
Dobro jutro draga pjesnikinjo i dragi pjesniče.
Nadam se da ste spremni za još jednu šetnju, meni je moja prošlotjedna bila baš ugodna.
Idemo zajedno otkriti zašto.
Evo što nas čeka.
🌅✨ Život i iznenađenja
🌿🕊️ Autentičnost i sloboda
🗣️🤍 Duboki razgovori
🃏 Život i asevi iz rukava.
Moj najdraži pisac, Meša Selimović, jednom je napisao:
“Do kraja života upoznavat ću ljude, a nikada ih upoznati neću. Uvijek će me iznenaditi neobjašnjivošću svojih postupaka.”
Kao prvo, zar nije ovo jedan od onih citata koje pročitaš, zastaneš i zapitaš se:
Kako je moguće da neki umjetnici tako lako nude savršena objašnjenja tako zapletenih životnih problema?
To je valjda ta ljepota umjetnosti.
No, za ovaj tjedan na izmaku i potrebe ove naše šetnje, malo bih preuredio izrečeno. Odnosno, ljude bih zamijenio životom u navedenom citatu.
Jer život zaista nikada upoznati neću i uvijek će me moći iznenaditi neobjašnjivošću svojih postupaka.
A ponekad, ti postupci nam ukažu na to koliko je taj isti život prekrasan.
👣 Moj put, u moru tuđih.
Isti pisac napisao je i sljedeću misao:
“Svatko treba da se drži svoje staze, da ne skreće na tuđu. Ne znam, doduše, koja je staza moja, ali znam koja nije.”
I tu se krije jedna ohrabrujuća misao, samo ako dopustimo prepustiti malo kontrole koje se tako grčevito držimo.
A to je, nešto će nas uvijek vratiti na tu našu stazu.
Ja sam na svojoj upoznao brojne ljude, dobre ljude i ljude koji su me oblikovali. Zahvalan sam na svakoj od tih osoba.
No, istaknuo bih jednu osobu na tom putu, jer je to prva osoba koja je u mojih tadašnjih 20-ak godina života učinila nešto što sam mislio da je nemoguće.
Vidjela je mene.
Bez maski. Bez pretvaranja. Bez umanjivanja. Bez uvjetovanja.
Samo čista, stopostotna autentičnost.
Odnosno, u tom trenutku je vidjela potencijal moje autentičnosti. Što zapravo cijelu stvar čini samo još impresivnijom.
U proteklih godinu dana, krenuo sam tim putem da sam ja bespogovorno ja. Zvuči klišejski, znam, ali apsolutno me briga.
Jer osjećaj autentičnosti je nevjerojatno oslobađajući. I posljedično uklanja s naše staze sve što tu ne pripada.
A biti nakon 20 i kusur godina, prvi puta doista viđen - teško je opisati taj osjećaj.
Što bi se reklo, tko razumije, shvatit će.
💬 Jedan terapeutski razgovor.
Ovaj tjedan me podsjetio koliko volim razgovor. Onaj pravi, istinski razgovor. A imao sam sreću da je s druge strane sjedila upravo osoba koja me je prva vidjela kroz sve moje maske.
Jedna moja bišva profesorica s fakulteta. I nismo se dugo čuli, ali bilo je kao da smo nastavili naš posljednji razgovor.
Uz dodatak velikog obostranog osobnog rasta koji se dogodio u međuvremenu.
I moram priznati - uživao sam.
Teško je opisati nekome tko razgovore i interakciju s ljudima shvaća površno, što je sasvim u redu i legitimno shvaćanje.
Međutim, ja volim malo sadržaja i određenu dubinu u tim razgovorima. Mene takvi razgovori opuštaju na toliko različitih načina.
Držanje mi je opuštenije, osmijeh mi je zacementiran na licu, a tijekom i nakon tog razgovora osjećam se mentalno osvježeno i generalno energičnije.
🌱 I tako…život.
Toliko je sitnih koraka, propusta koji su me danima živcirali i lupanja glavom od zid, koji su me u konačnici ponovno usmjerili na moju stazu.
Na stazu koja me ponovno usmjerila prema upoznavanju te osobe.
I nisam ništa manje iznenađen životom sada kad znam zašto je sve to bilo tako, od onoga kad sam lupao glavom od zid i pitao se zašto i zašto.
Ali shvaćam.
I kroz upoznavanje sebe, upoznao sam bolje i život. Odnosno, sve mi je jasnije koje staze nisu moje.
Puno sam autostopera kupio putem i nudio besplatne vožnje i prepuštao kontrole.
Puno sam vožnji preplatio.
Brojne sam vlakove propustio.
Sad ja sjedim za volanom i malobrojna su mjesta u ovom automobilu.
A s onima koji su opravdali svoje mjesto…
Spuštam prozore, palim radio i iza sebe ostavljamo samo zvuk smijeha, suza radosnica i tuge koja je prerasla u zahvalnost.
Ostavljamo svoj trag i vozimo niz ulicu u jedan nezaboravni roadtrip! 😎
Riječima iz pjesme Hell Yeah:
“You better hold on. This one’s about to get bumpy!”
Želim ti ugodan i uspješan tjedan i nezaboravnu vožnju!
Do sljedeće šetnje,
